“Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.”
Ovako je poznati bosanskohercegovački pjesnik dvadesetog stoljeća Mehmedalija Mak Dizdar opisao srednjovjekovne nadgrobne spomenike rasute po njegovoj zemlji.
Širom Bosne i Hercegovine postoji oko 60.000 stećaka, a manji broj se može naći i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Nastali su između 12. i 16. stoljeća i predstavljaju pravo blago naše kulturne baštine. UNESCO ih je uvrstio na listu svjetske baštine zbog njihove iznimne vrijednosti.
Stećci pričaju fascinantne priče o životu u srednjovjekovnoj Bosni. Na njima možemo vidjeti scene lova, viteških dvoboja i narodnih kola. Neki imaju natpise na ćirilici koji nam govore o pokojniku ili nose filozofske poruke poput: “Ja sam nekad bio kao vi, a vi ćete biti kao ja.”
Ono što čini stećke posebnim je što predstavljaju spoj različitih uticaja – istočnih i zapadnih, mediteranskih i srednjoevropskih, katoličkih i pravoslavnih. Koristili su ih pripadnici svih tadašnjih vjerskih zajednica u Bosni.
Ovi monumentalni kameni čuvari, nastali između 12. i 16. stoljeća, predstavljaju jedinstveno umjetničko blago gdje se prepliću istočni i zapadni uticaji, islamska i kršćanska umjetnost, narodna tradicija i dvorska kultura. Od nekropole Radimlja kod Stoca do zabačenih planinskih proplanaka, stećci i danas inspirišu nove generacije umjetnika, zanatlija i istraživača, potičući dijalog između prošlosti i sadašnjosti. Kroz njihove reljefe, natpise i simbole otkrivamo priču o srednjovjekovnoj Bosni – priču o životu, smrti, ljubavi i vječnosti koja nas i danas duboko dira i podsjeća na našu bogatu kulturnu baštinu.
Jednako koliko su intrigirali slavnog Maka Dizdara, stećci okupljaju pažnju i novih generacija bh. umjetnika, koji ih interpretiraju svako na svoj način i prenose u skulpture, slike, ilustracije, rukotvorine i druga umjetnička djela.
Skulptor Adis Elias Fejzić pravi moderne verzije stećaka koje se mogu naći čak i ispred parlamenta u Australiji. “Sa stećcima sam najdirektnije povezan s našim bosanskim i umjetničkim korijenima,” kaže Adis, čije moderne interpretacije stećaka danas krase prostore od australijskog parlamenta do danskih trgova. “Stećak je i ‘vremeplov’ kojim u vlastitoj percepciji i kreativnosti tako lako i brzo komuniciram s tradicijama i stilovima iz prošlosti.”
Mlada ilustratorka Aleksandra Nina Knežević nalazi inspiraciju u pozitivnoj energiji ovih spomenika: “Ono što smatram vrlo inspirativnim i privlačnim kod stećaka je da motivi koji se pojavljuju slave ljubav, život, radost i općenito pozitivan stav. To otkriva senzibilitet i želje ljudi tog vremena, naših predaka, i govori mnogo o našem naslijeđu, našem karakteru i našoj prirodi.”
U Mostaru, umjetnički obrtnik Denis Drljević stvara bakroreze inspirirane stećcima u svojoj radionici AbrakaBakra: “Počeo sam koristiti motive sa stećaka od samog početka bavljenja ovim zanatom. Oni predstavljaju jedan od najstarijih artefakata naše historije.” Suveniri inspirisani stećcima mogu se naći u galerijama i suvenirnicama širom BiH.
Historičar Gorčin Dizdar, unuk slavnog pjesnika Maka Dizdara čija je zbirka “Kameni spavač” inspirirana stećcima, vodi fondaciju koja okuplja mlade ljude na projektu digitalizacije ovih spomenika. “Mislim da je to vrlo pozitivan trend jer na taj način mlađe generacije i pojedinci koji nisu nužno zainteresirani za srednjovjekovnu umjetnost, susreću se s ovim vrlo vrijednim elementom našeg kulturnog naslijeđa,” ističe Dizdar.
Nažalost, mnogi od ovih spomenika su zanemareni. Čak je i znamenita Radimlja na listi ugroženih nacionalnih spomenika zbog izgradnje industrijske zone u neposrednoj blizini. No, sve veći interes mladih umjetnika i aktivista budi nadu da će ovi nijemi svjedoci naše prošlosti dobiti pažnju i zaštitu koju zaslužuju. Jer stećci nisu samo kameni spomenici – oni su most koji spaja našu prošlost i sadašnjost, podsjećajući nas na bogato kulturno naslijeđe koje dijelimo.
Produkciju ove priče podržala je Tomson fondacija, kao dio projekta Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan (CC4WBs). Priča je kreirana uz finansijsku podršku Evropske unije. Njen sadržaj je isključiva odgovornost autorice i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije.